Naši pretci, okupljeni oko kućnih ognjišta, oduvijek su imali potrebu pripovijedanja i pričanja priča. Na taj način prenosile su se vrijedne životne poruke i temeljne ljudske vrijednosti mlađim naraštajima. Pripovijedanje (eng. storytelling) je životna vještina koja služi i kao metoda poučavanja uz pomoć koje se pripovjedač i slušatelji povezuju na više različitih razina. Vještina pripovijedanja koja potiče bliskost i povezanost prisutna je od samog početka postojanja ljudske vrste, ali se razvojem digitalne tehnologije međusobno sve više udaljavamo i otuđujemo. Upravo zato potrebno je promicati vještinu pripovijedanja kao način umjetničkog izražavanja koji podrazumijeva međusobno povezivanje. Svaka izvedba pripovjedača jedinstvena je i ista priča se ne ispripovijeda uvijek na isti način jer pripovjedač ima slobodu u svom izlaganju, slijedi strukturu priče i prilagođava je reakcijama publike.

Kako izgleda nastup pripovjedačice, učenici petog i šestog razreda naše škole sa svojom učiteljicom Hrvatskog jezika Nikolinom Vrljić i sa školskom knjižničarkom Zrinkom Pavković, imali su priliku vidjeti i poslušati na poučnoj izvanučioničkoj nastavi 28. studenoga 2023. godine u Povijesnom muzeju u Gatima.

Naime, Nikolina Radmilo Pivčević osmislila je i uvjerljivo nam ispričala Milinu priču u kojoj ona osobno utjelovljuje Milu Gojsalić, junakinju poljičkog kraja, koja je prema legendi spasila svoj narod od Turaka, a priča predstavlja interpretacijsku šetnju kroz povijest Poljičke Kneževine. Imali smo priliku čuti živu riječ Mile Gojsalić koja je, razvijajući blizak i topao odnos sa svojim slušateljima, pripovijedala o svojoj doti, baki, soparniku, ali i važnim stavcima i zakonima Poljičkog statuta te običajima ljudi koji žive na ovom tlu.

Ulaskom u Povijesni muzej Poljica, ispred mozaika s motivom biranja poljičkoga kneza, kročili smo u svijet spara i zobnica, terluka i kamparana, mlinica i žrvnjeva, ali i prisjetili se koliko smo sretni što nam je obrazovanje lako dostupno. Moderan i inovativan pristup u pričanju tradicijskih priča i prezentiranju baštinskih elemenata naših Poljica sastavni su dio ovog iskustva, a ovakav način obilaska muzeja i povijesnih znamenitosti učenicima i učiteljima je vrlo zanimljiv.

Na kraju izvanučioničke nastave učenici su sudjelovali na radionici izrade suvenira – male poljičke kape. Uz pomoć malo vune, kartona, ljepila i puno dobre volje, ponijeli su svojim kućama ručno izrađen vlastiti poljički suvenir.

Velika je važnost ovakvih zavičajnih izvanučioničkih nastava jer učenici tako obogaćuju svoja znanja o Poljicima i učvršćuju svijest o pripadnosti zavičaju. Govoreći o bogatstvu poljičke prošlosti njegujemo ponos na poljičke vrijednosti, potičemo ljubav prema zavičaju i postajemo čuvarima tradicije i zavičajne baštine. Ističući vrijednosti poput narodne nošnje, kulture, pisma, pisane riječi, jezika radimo na očuvanju poljičkog i hrvatskog identiteta, tako potrebnog u ovom suvremenom vremenu, a dječja srca oplemenjujemo ljubavlju prema svome narodu i domovini.

                                                                                                       Zrinka Pavković